Ratni zločin

foto: ilustracija

Policijski službenici Policijske uprave šibensko-kninske (Odjel ratnih zločina) u koordinaciji s Županijskim državnim odvjetništvom u Šibeniku dovršili su kriminalističko istraživanje tijekom kojeg je utvrđena osnovana sumnja da je, u to vrijeme 47-godišnji srbijanski državljanin, u svojstvu komandanta 75. motorizirane brigade „RSK“, počinio kazneno djelo Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika opisano i kažnjivo po članku 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske u svezi s člankom 28. stavkom 2. istog zakona, na štetu, u to vrijeme, 24-godišnjeg Zorana Mrvicu i 26-godišnjeg Šimu Mamuta, pripadnike Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Osumnjičeni je, u svojstvu komandanta 75. motorizirane brigade „RSK“, od 17. prosinca 1992. do 19. srpnja 1993. godine, imao stvarnu i faktičnu vlast zapovijedanja i nadzora nad pripadnicima postrojbi kojima je zapovijedao i koje su mu bile podređene.

S toga osnova sumnjiči ga se da 3. veljače 1993. godine nije poduzeo nikakve nužne i razumne mjere kada su nepoznati pripadnici 75. motorizirane brigade vojske „RSK“-e na Miljevcima, u mjestu Popovići, tijekom oružanog sukoba, iz zasjede protupravno lišili slobode  vatrenim oružjem ranjenu dvojicu pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, te su ih fizički i psihički zlostavljali.

Zbog posljedica zlostavljanja, Zoran Mrvica je od zadobivenih ozljeda tijekom ranjavanja i fizičkog zlostavljanja preminuo na mjestu događaja, dok je Šime Mamut, nakon zadobivenih ozljeda uslijed ranjavanja i fizičkog zlostavljanja još davao znakove života.

U takvom teškom stanju Šimu Mamuta su pripadnici 75. motorizirane brigade vojske „RSK“-e odvezli u Oklaj, a potom u bolnicu u Kninu, gdje je 4. veljače 1993. godine zaprimljen na odjel Jedinice intenzivnog liječenja (JIL), gdje je od zadobivenih ozljeda isti dan preminuo.

Tijela Zorana Mrvice i Šime Mamuta su 29. srpnja 1993. godine razmijenjena u Otočcu posredstvom djelatnika UN-a.

Utvrđeno je da osumnjičeni, nakon zarobljavanja pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, nije spriječio njihovo tjelesno i psihičko zlostavljanje, a potom i usmrćivanje, iako je to bio dužan spriječiti i za to je imao moć i ovlasti.

Osumnjičeni nije poduzeo nikakve nužne i razumne mjere da se takvi zločini spriječe, suzbiju i kazne. Time je pristao, da njemu podređene postrojbe i njihovi pripadnici nastave s takvim postupanjima  ujedno pristajući i na posljedice takvog protupravnog postupanja.

Također, time je potakao i ohrabrio njemu podčinjene pripadnike vojske da u to vrijeme na području grada Drniša, drniških i ružićkih sela počine ovakav zločin, kao i brojne druge ratne zločine.

Osumnjičeni je nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, a policija će protiv njega podnijeti posebno izviješće, kao nadopunu ranije podnijetoj kaznenoj prijavi.